Građanke svom gradu

U sklopu Smoque, prvog festivala queer i feminističke kulture u Rijeci koji je LORI organizirala u suradnji s udrugama, kulturnim ustanovama te istaknutim osobama s područja queer i feminističke kulture iz lokalne zajednice i regije, Građani/ke svom gradu priređuju tri događanja.

Raspored događanja

• Križanićeva 6a
  • 20 sati izložba „Iscrpljeno vrijeme: ‘drag’ u vremenima rata“ Ane Hoffner
  • 22 sata Just: Jimmy & Jelena koncert
• Dnevni boravak
  • 18 sati projekcija „Brijanje patrijarhata“ kolektiva Haveit

Izložba Ane Hoffner Iscrpljeno vrijeme: ‘drag’ u vremenima rata ostaje otvorena od 13. 10. do 4. 11. 2017. Pon — sub 10 – 13 i 17 – 20 sati
(osim srijedom kada je izložba otvorena isključivo u ranijem terminu 10 – 13).

Ana Hoffner će na izložbi Iscrpljeno vrijeme: ‘drag’ u vremenima rata predstaviti seriju radova koji tematiziraju subjektivnu, unutrašnju percepciju vremena i način kreiranja pamćenja kroz fokus na trenutak transformacije, diskontinuiteta, procjepa i njihovih posljedica – kada narativ ima mogućnost krenuti u nebrojeno smjerova. „Iscrpljeno vrijeme” slijedi nakon kriza, konflikata i ratova.

Na temelju priča, izvještaja, činjenica i eksperimenata, svojim video instalacijama, fotografskim radovima i objektima Ana Hoffner vodi posjetitelj(ic)e izložbe prema raznorodnim narativima. Podnaslov Drag u vremenima rata proizlazi iz kontinuiranog podrivanja jednoznačnih i binarnih kategorija roda u radu Hoffner. Riječ je o podrivanju koje se ne oslanja nužno na afirmaciju „alternativnih” vizura roda, već na smještanje tih vizura u krizne zone, kao nužnost, oblik otpora i preživljavanja u ekstremnim uvjetima.

Jedini prikaz ratne žrtve na izložbi nalazimo u radu Future Anterior – Illustrations of War gdje naglašeno binarna, hiperseksualizirana ženskost i muškost nastoje potaknuti konzumentsku želju kroz „viktimizaciju“ idealiziranih ženskih tijela kako ih prikazuje modna industrija. Normalizirani spektakl žrtve, preuzet iz časopisa Vogue, popraćen suzdržanim narativom od Hoffner, ove prizore smješta u distopijsku budućnost.

Za razliku od ove binarne podjele koja u vizuri Ane Hoffner u svojoj krajnjoj konsekvenci vodi k entropiji, rodne transgresije nam pak omogućavaju preživljavanje. U radu The Bacha Posh Project, gdje se u tradicionalnim društvima ostavlja prostor za transgresiju, preživljavanje je mišljeno u prenesenom smislu. Žene i djevojčice u ograničenim okolnostima imaju, poput Virdžina, mogućnost, a katkad i obavezu, preći iz rodno inferiorne pozicije u relativno privilegiranu poziciju skoro-muškarca. Rodna transgresija u tragičnom slučaju bivšeg logoraša Fikreta Alića koji se pojavljuje kao protagonist radova The Queer Family Album – Me and My Three Daddies i Transfered Memories – Embodied Documents doslovan je prikaz preživljanja Omarske kroz drag.

U videu After the Transformation vraćamo se iz ratne nužnosti u eksperiment gdje protagonist/ica filma govoreći o iskustvu tretmana testosteronom povlači paralelu između njezinog/njegovog prijelaza iz ženskog u muški rod s prijelazom iz nekadašnjeg istoka na nekadašnji zapad gdje je, kao i u slučaju transgresije roda, ovladavanje govorom/jezikom jedan od glavnih načina integracije. Hoffner transformaciju sagledava kako kroz transformaciju identiteta/roda tako i kroz transformaciju/tranziciju poslije 1989. i njezine reperkusije na tijela koje dolaze s “istoka”.

Zadnji ili prvi rad na izložbi Fifty-One Pieces: Believing in Art intervencija je u politiku prikazivanja. Posjetitelji(ca)ma je ponuđeno zeleno chroma key platno kako bi na njemu mogli projicirati ono čega tamo nema. Fifty-One Pieces govori o pedeset i jednom umjetničkom radu nestalom iz Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine tijekom rata devedesetih. Hoffner ovaj rad integrira u svaku svoju izložbu.

Performansi, video i foto instalacije Ane Hoffner traže načine da predstave vremena, odnose i prostore između uhodanih perspektiva. Hoffner se koristi metodama aproprijacije, poput ponovnog insceniranja fotografija, intervjua i izvještaja ili odvajanja tijela od glasa, zvuka od slike. Ana Hoffner završila je program „PhD in Practice“ na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču 2014.

U četvrtak, 12. listopada, u 22 sata u Križanićevoj 6a počinje koncert „Just: Jimmy & Jelena“. U opuštenoj atmosferi nakon otvorenja izložbe Ane Hoffner uz piće i zalogaj će u izvedbi Jimmyja na gitari i Jelene kao vokala, na repertoaru biti jazz, blues, bossa nova, rumba, balkanska tradicionalna glazba, rock balade… Jimmy i Jelena su dugogodišnji prijatelji koji su sate i sate proveli stvarajući glazbu, ali su tek nedavno to krenuli dijeliti sa širom zajednicom. Pojedinačno se pak oboje već dugo bave glazbom.

U petak, 13. 10., u 18 sati u „Dnevnom boravku“ u Ciottinoj 12a, prikazat ćemo video dokumentaciju performansa Brijanje patrijarhata kosovskog kolektiva Haveit.
Performans  Brijanje patrijarhata, izveden 28. studenog 2016., na Dan albanske neovisnosti, bio je protest protiv javnog isticanja patrijarhalnih stavova. Izjednačavanje nošenja brade s čašću, lojalnošću i snagom konsekventno dovodi do zaključka da veća brada znači više kvaliteta. Članice Haveit kolektiva su, sjedeći na trgu ispred spomenika Skanderbegu u samom centru Prištine, obrijale svoje ionako golobrade obraze. Haveit je aktivističko umjetnički kolektiv kojeg čine Hana i Vesa Qena te Lola i